Najveća ptica na svetu koja leti i koja ne leti

Od | 24 Augusta, 2016

Istorija planete, ukrašena je širokom lepezom promena koje su vezane za floru i faunu, odnosno za životinjski i biljni svet.

Pre 6 miliona godina, koliko su prema rezultatima istraživanja stari pronađeni fosilni ostaci, živela je ptica “Argentavis magnificens”. Ova ptica, mogla je da dostigne težinu od neverovatnih 150 kilograma, a raspon njenih krila dosezao je i neverovatnih 7 metara. Sa takvim fizičkim osobinama, “Argentavis magnificens”, opravdano zauzima prvo mesto na listi najvećih ptica koje su ikada postojale i letele na planeti.

Međutim, kako je pomenuta vrsta ptice odavno izumrla, situacija u sadašnjosti je značajno drugačija.

O tome koja je danas najveća ptica koja leti, kao i o tome koja je najveća ptica koja ne leti, pročitajte u nastavku teksta koji smo pripremili za vas.

Najveća ptica na svetu koja leti i koja ne leti

Najveća ptica koja leti:

U sadašnjosti, najveća ptica koja leti je albatros.

Ova ptica, može da dostigne težinu od 20 kilograma, a dužina njenog tela može da iznosi i do 140 centimetara. Raspon krila albatrosa može da dosegne do 3 ipo metra. Albatros ima veliku glavu, sa snažnim kukasto povijenim kljunom na kojem su uočljive izražene nozdrve. Glava, vrat, grudni kož i donji deo tela uglavnom su prekriveni belim perjem, dok su krila, leđa i rep albatrosa prekriveni sivim, crnim ili braon perjem. U odnosu na telo, noge albatrosa su prilično kratke, a na njima se nalaze plovne kožice i kandze.

Letačko umeće ove ptice je toliko razvijeno da je u stanju da neprekidno leti i po nekoliko dana i noći i da za taj period preleti hiljade kilometara. Za vreme svog života koji prosečno traje 50 godina, albatros preleti i više od 6 miliona kilometara. Najčešće, albatros leti iznad velikih vodenih površina, odnosno iznad mora i okeana i to konkretno iznad Južnog okeana i iznad severnog dela Tihog okeana.

Ono što je karakteristično i veoma interesantno, a vezano je za način letenja albatrosa, jeste da on može da preleti hiljade kilometara, a da čak ni jednom ne zamahne krilima. To se dešava iz razloga što u toku letenja, albatros često koristi struju vetra. U toku letenja, ova ptica ispoljava i izuzetnu spretnost i spremna je da pravi vrlo okretne pokrete, da lako sleće, lako uzleće i pravi zaokrete. Često i prilikom uzletanja, sletanja ili zaokretanja, albatros ne zamahuje krilima, već ih samo raširi i koristi struju vetra.

Često, albatrosi u toku svog letenja, prate brodove i kruže oko njih. Zbog toga, o ovim pticama su razvijene različite legende. Konkretno, postoji legenda da albatrosi mornarima donose sreću i zbog toga se veruje da članovi brodske posade, nikada ne smeju ubiti albatrosa, jer bi to moglo prizvati nesreću koja će pratiti brod.

Inače, albatros se smatra simbolom slobode i kao takav poslužio je kao inspiracija mnogim pesnicima koji su o njemu napisali pesme.

Najveća ptica koja ne leti:

U toku 17. i 18. veka, na žalost, došlo je do izumiranja dve vrste do tada najvećih ptica neletačica. Reč je o vrstama “dzinovska moa “Dinornis giganteus” i “ptica slon” ili “Aepyornis maximus”.

Nakon izumiranja pomenutih vrsta ptica, najveća ptica neletačica danas je noj.

Noj je ptica koja je po mnogo čemu specifična u odnosu na druge ptice. Konkretno, noj ne može da poleti, ali zato poseduje izuzetno razvijene trkačke sposobnosti. U toku trčanja, noj može da se kreće brzinom od čak 70 km/h. što je priznaćete zaista fascinantno. Dok trči, noj je izuzetno spretan i okretan i to kako zahvaljujući dugim i snažnim nogama, tako i krilima koja u toku trčanja noj koristi za održavanje i poboljšavanje ravnoteže. Ono što takođe pomaže noju prilikom trčanja, jeste oblik njegovih stopala. Konkretno, noj za razliku od svih ostalih vrsta ptica, umesto uobičajena 4 ima samo 2 prsta koji se završavaju oštrim i dugačkim kandzama. Ta karakteristika, poboljšava njegovu stabilnost i okretnost. Dok trči najvećom brzinom koju može da postigne, noj u jednom koraku može da preskoči i do 5 metara.

Veličina nojevog jajeta, takođe je nešto što karakteriše ovu vrstu i čini je različitom u odnosu na sve druge vrste ptica. Konkretno, nojevo jaje je recimo čak 24 puta veće od jajeta kokoške i može da dostigne težinu od 1 ipo kilograma.

Noj može da dostigne visinu od 180 do 250 centimetara i to mu uz jako izoštren vid daje posebnu moć osmatranja okoline. Noj može sa velike udaljenosti da primeti i prepozna opasnost odnosno neprijatelja.

Kada se oseti ugroženo, noj ima osobinu da se sklupča tako da glavu sakrije u perje i poprimi oblik žbuna ukoliko je reč o ženki ili oblik senke kamena ukoliko je reč o mužjaku. Na ovaj način, noj se kamuflira, a samim tim i štiti od neprijatelja.

U 19. veku, ovoj vrsti ptica je pretilo izumiranje, jer su je ljudi masovno lovili i ubijali jer je bila aktuelna potražnja za njenim perjem i njenom kožom. Na sreću, ova vrsta nije doživela tako tragičnu sudbinu jer su u istom periodu počele da se formiraju i farme nojeva koje su uticale na porast njihove populacije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *