Engleski koker španijel – Poreklo, karakter, nega, cena

Od | 7 Oktobra, 2022
Životni vek: 12 - 15 godina

Boja: Crna, teget, narandžasta, trobojan, crna i bež

Hipoalergen: NE

Poreklo: Engleska

Temperament: razigran, privržen, tih, društven, pogodan za trening

Težina: Ženka: 12–15 kg, Mužjak: 13–16 kg

Visina: Ženka: 36–41 cm, Mužjak: 38–43 cm

Engleski koker španijel (eng. English cocker spaniel) je danas često poznat pod nazivom koker i spada u najpopularnije rase pasa.

Istorija i poreklo engleskog koker spanijela

Daleke pretke kokera španijela treba tražiti među srednjovekovnim goničima, kao i pretke ostalih španijela i epanjela.

Prve podatke o postojanju koker španijela možemo naći u opisu Gastona Fibusa (Gaston Phebus) u 14. veku. Međutim, tek posle 500 godina, engleski španijeli su podeljeni u sedam rasa: Klamber, Saseks, Velški Špringer, Engleski Špringer, Poljski (Field), Irski Vodeni (Water) i Koker. Sve navedene rase nastale su od španijela koji su uvezeni u Englesku mnogo vekova pre.

Koker i Špringer razvijani su zajedno, ali su se razlikovali po veličini sve do 1892. godine, kada ih je Kinološki savez Engleske (Kennel Club of England) klasifikovao kao dve različite rase psa. Zatim, četrdesetih godina prošlog veka Američki i Kanadski kinološki savez priznali su engleskog koker španijela kao posebnu vrstu u odnosu na američkog koker španijela.

Naziv koker (eng. Cocker) potiče od engleske reči woodcock, što znači šljuka. Naime, u početku su kokeri bili uzgajani kako bi lovili ove ptice. Kokeri su generalno dobri u lovu pernate divljači, kao i u sportu i lovu po nepristupačnim ili teško pristupačnim terenima. Danas se ova pasmina češće koristi za druženje zbog prirodno pitomog karaktera.

Engleski koker španijel - umiljati pas

slika: štenci engleskog koker španijela

Izgled engleskog koker španijela

Engleski koker španijel je pas srednje veličine i snažnog i kompaktnog tela. Grudni koš je dobro razvijen, ni previše širok, a ni previše uzak gledano od napred, sa duboko postavljenom grudnom kosti. Leđa su čvrsta i ravna, a slabine kratke i široke, sa blago nagnutim sapima. Lobanja je dobro razvijena, niti prefina, niti gruba.

Obrazi nisu previše ispupčeni, a nos je dovoljno veliki za lako primanje slabih mirisa. Oči su velike, ali nisu ispupčene. Uvek su tamne boje, a kod primeraka čija je boja jetreno braon, jetreno braon melirano i jetreno braon i bela sa svetlom bojom badema, boja očiju je u skladu sa bojom dlake.

Oči imaju inteligentan i nežan izraz, sjajne su i prodorne, sa napetim rubovima kapaka. Uši su opuštene, usađene u visini očiju i dopiru do vrha nosne pečurke.

Koža na ušima je tamne boje. Dobro su pokrivene dugom ravnom svilenkastom dlakom. Vilice su snažne, a zubalo perfektno, pravilno i potpuno makazasto, pri čemu gornji sekutići bez razmaka naležu unutrašnjom stranom na sekutiće na donjoj vilici. Zubi u vilici stoje vertikalno. Vrat je srednje dužine, mišićav je i lepo povezan sa kosim plećkama.

Plećke su kose i suve. Prednje noge imaju snažne kosti, ravne su i dovoljno kratke za koncentrisan i snažan pokret, ali nisu prekratke, te stoga ne onemogućuju veliku pokretljivost koja treba da odlikuje ovog lovačkog psa. Zadnje noge su široke, dobro zaobljene i veoma mišićave, sa snažnim kostima. Šape su čvrste, imaju debele jastučiće i slične su mačjim. Rep je usađen ispod leđne linije.

Uvek stoji ravno, nikada u vis i često se radosno pomera. Kupira se uobičajeno, ali ne suviše kratko da se ne uočava pogledom, niti suviše dugo kako se ne bi onemogućilo radosno mahanje.

Dlaka je ravna i svilenkasta, nikada nije oštra ili talasasta, niti preobilna i uvijena. Telo, prednje noge i zadnje noge iznad skočnog zgloba su dobro odlakani. Može biti različite boje, a kod jednobojnih primeraka belina nije dozvoljena, osim na grudima.

Karakter engleskog koker španijela

Koker španijel je rasa psa sa generalno dobrim karakterom. Prijateljski je nastrojen i neumorno pomera rep. Kretanje mu je živahno, pogotovo kad nanjuši trag i neustrašiv je u šikarama.

Vrlo je razigran, radostan, nežan, privržen i voli decu, kao i druge životinje. Pun je života i poleta. Ono po čemu je ova pasmina prilično poznata i u čemu je naročito dobra je sledeće: praćenje traga, lov, dobavljanje, motrenje, agilnost i takmičarska poslušnost.

Veseo je, okretan, vatren, uporan, veoma izdržljiv, hrabar i ima vrlo dobro razvijeno čulo mirisa. Odlično se pokazao u lovu u močvari i šumi.

Takođe se odlično pokazao u aportiranju (dobavljanju). Čim primeti divljač, samo nekoliko sekundi je markira, a zatim počinje da je “grabi” zubima. Zahvaljujući sitnijem rastu može se dobro snaći u šipražju i trnju.

Nega i zdravlje

Mada je koker španijel rasa koja se lako prilagođava životu u kući ili stanu, ne treba zaboraviti da su to ipak lovački psi, kojima je potrebna dovoljna količina vežbe, inače će postati gojazni. Zato je potrebno da budu fizički aktivni 40 do 60 minuta dnevno. Takođe se mora obučavati veoma pažljivo.

Koker španijeli uglavnom vole da plivaju, te je potrebno obratiti pažnju na ovo ako se nalazite u blizini vode. Neće im teško pasti ako ih ostavite same u kući.

Dlaka se mora redovno četkati, bar jednom nedeljno. Višak dlake oko i ispod ušiju se mora uklanjati kako bi se obezbedila adekvatna ventilacija i izbegle brojne infekcije. Zatim, dlaka oko šapa i jastučića takođe zahteva redovno posvećivanje pažnje. Ove pse bi trebalo šišati 3 do 4 puta godišnje. Bilo bi dobro da sami naučite da šišate svog kokera zbog ovako česte potrebe za šišanjem.

Kokeri koji žive u kući ili u stanu mogu imati problema sa šapama, odnosno kožom između jastučića. Ovi problemi se javljaju nakon čestih pranja ove regije, koja nikako da se osuši, zbog čega se stvara crvenilo, koje može biti veoma bolno za vašeg kućnog ljubimca. Zbog toga je posle svakog pranja šapa potrebno naročito obratiti pažnju na adekvatno sušenje kože između jastučića.

Ova regija se može dodatno osušiti upotrebom pudera. Takođe bi trebalo koristiti i neku kremu (npr. Pavlovićevu mast ili nešto slično), pošto su jastučići izuzetno suvi i hrapavi kada se osuše.

S obzirom na činjenicu da su im repovi kupirani i da kao kućni psi češće jedu kuvanu hranu, a zbog svoje proždrljivosti, moguća je česta pojava dijareje, koja može izazvati upalu analne žlezde. U tom slučaju, analnu žlezdu nipošto ne treba cediti, već je treba punktirati.

Što se tiče prosečne veličine, kod mužjaka visina je 16-17 cm, a težina od 28 do 34 kg, dok je kod ženke prosečna visina 15-16 cm, a težina od 26 do 32 kg. Ukoliko živi u povoljnim uslovima i pravilno se hrani, životni vek im je obično 12 do 14 godina.

Prodaja, štenci i cena

Ukoliko se neko bavi gajenjem i prodajom ove rase neka nas kontaktira sa svojom ponudom kako bi je mogli ovde izložiti za potencijalne kupce.

Korisni linkovi: saznajte više o koker španijelima na vikipediji

Kategorija: Psi

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *